Tomislav Lipošćak

Školski sport – bez alternative!

Sport je djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Uz uspjehe i dosege naših sportaša često se radujemo, ali i tugujemo. Vrlo često u toj euforiji i zanosu zaboravljamo temelje na kojima cijela priča počinje. U prvom redu, riječ je o školskom sportu i trenerima, učiteljima i nastavnicima koji rade s djecom u samim počecima njihovog bavljenja sportom.

Nacrt prijedloga nacionalnog programa športa 2019. – 2026. (Hrvatski sabor, 11.7.2019.)

Školski sport postaje sve važniji iz razloga što su danas škole vrlo često mjesta prvog kontakta djece sa sportom. Tu do izražaja dolaze naši treneri, učitelji i nastavnici. Oni su prvi koji kroz igru, u kontroliranom školskom okruženju, djeci usađuju prve „sportske korake“. Uče ih djelovanju u kolektivu i sustavu u kojem nema mjesta za varanje i „lakše puteve“. Vrlo često ih zaboravljamo ili čak omalovažavamo njihovu ulogu u obrazovnom procesu. S druge strane, istovremeno im bez razmišljanja povjeravamo svoju djecu i očekujemo da od njih oblikuju sportaše koji će se znati nositi sa sportskim, ali i životnim pobjedama i porazima.

Svaka strategija i svaki program počivaju na ljudima i o njima ovise. Učitelji i nastavnici koji se bave najmlađim dobnim uzrastima temelji su svakog programa vezanog uz sport. I zato je vrlo bitno na koji način odabiremo te ljude i kako se prema njima odnosimo.

Svaki vrhunski sportaš morao je negdje započeti svoj put. Svaka ta priča uvijek negdje na početku sadrži dio u kojem se spominje učitelj ili trener od kojega sve kreće. Nema priče o uspjehu, nema vrhunskog rezultata bez onih „malih ljudi“ koji našu djecu uče prvim koracima – ne samo sportskim, nego i životnim.

I zato, prije nego se krenemo baviti velikim strategijama, programima i filozofijama, sjetimo se uvijek tih ljudi i odajmo im priznanje za sve što čine u sportskom razvoju i odgoju naše djece!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *