Tomislav Lipošćak

Novi zakon o slatkovodnom ribarstvu

Novi Zakon o slatkovodnom ribarstvu većinom je glasova izglasan u Hrvatskom saboru prošlog tjedna. Na samom početku pohvalio bih Ministarstvo poljoprivrede, a osobito Upravu ribarstva i Odjel za slatkovodni ribolov. Suradnja prilikom donošenja ovog zakona bila je uistinu dobra i može poslužiti za primjer drugim ministarstvima.

Rasprava o Konačnom prijedlogu zakona o slatkovodnom ribarstvu – 6.6.2019.

Između dvaju čitanja zakonskih prijedloga održao sam nekoliko sastanaka sa vodstvom Hrvatskog športsko ribolovnog saveza (HŠRS), a održali smo i zajednički sastanak u Ministarstvu poljoprivrede, u Upravi za ribarstvo s pomoćnikom ministra Antom Mišurom i suradnicima.

Naše sugestije i primjedbe bile su vezane uglavnom uz sportski ribolov i smatram da smo u tom dijelu, izmjenom više članaka, učinili korak prema naprijed. Time smo dodatno pojasnili i definirali određene pojmove i situacije za koje je uočeno da se u praksi često pogrešno tumače ili zlorabe.

Jednako tako, osigurana je prednost na javnim natječajima za dodjelu ribolovnih prava svim ovlaštenicima kojima ribolovno pravo nije oduzeto, odnosno onima koji su upravljali vodama sukladno zakonu. Ovo smatram izrazito pozitivnom odredbom, osobito zbog straha pojedinih ovlaštenika od privatizacije ribolovnih voda. Ovime je ta mogućnost otklonjena. Također, u slučaju udruživanja ovlaštenika u viši oblik – ova prednost ostaje!

Uvažena je i sugestija da se u slučaju proglašene elementarne nepogode može pristupiti reviziji plana upravljanja, a ne mora – kako je prvotnim prijedlogom predviđeno. Time su izbjegnuti nepotrebni troškovi ovlaštenika u slučajevima kada elementarna nepogoda ne uzrokuje situaciju zbog koje bi se trebala raditi revizija. Spominjao sam i u raspravi u prvom čitanju primjer Ogulina i naše rijeke Dobre koja je izrazito bujičnog karaktera, ali autohtona potočna pastrva uglavnom se zadrži na svom staništu i nakon poplave tj. elementarne nepogode.

Mogućnošću da se sredstva iz naknade za ribičke dozvole mogu koristiti i za edukaciju, ovlaštenicima se omogućuje niz aktivnosti za koje su prema prvotnom prijedlogu bili zakinuti.

Nakon rasprave u prvom čitanju bio sam ugodno iznenađen brojem ljudi, ribiča i udruga koji su me kontaktirali. Očito je da postoji veliki interes za ovu tematiku. U razgovorima s predstavnicima HŠRS-a uvjerio sam se da su vrlo dobro upućeni u samu problematiku i poboljšanja koja ovaj zakon donosi. Međutim, iz kontakta s ribičima stječe se dojam da su vrlo slabo ili gotovo nikako informirani o osnovnim zakonskim odredbama – a osobito o novim zakonskim rješenjima i izmjenama.

Između dvaju čitanja (prvo je bilo u siječnju) održala se i većina skupština ribolovnih udruga i nadam se da je vodstvo udruga omogućilo članstvu uvid u sam zakon i novine koje on donosi.

Dosta upita bilo je i zbog izmjena u raspodjeli prihoda iz naknada za ribičke dozvole te bojazni hoće li zbog toga rasti tzv. ukupna cijena dozvole. Poznato nam je da se tzv. ukupna cijena dozvole sastoji od propisane naknade (koja se preraspodjeljuje na Savez, Proračun RH i ovlaštenike u omjeru 40/40/20) i i od dijela čiji iznos samostalno određuje ovlaštenik ribolovnog prava (u svrhu poribljavanja, ribočuvarske službe i dr.) U naravi, ništa se bitno ne mijenja i nema razloga da cijene godišnjih dozvola rastu (što je uistinu zabrinulo mnoge). Isto nam je potvrdila i državna tajnica u završnom obraćanju u prvom čitanju.

Rasprava o Prijedlogu zakona o slatkovodnom ribarstvu – prvo čitanje, 23.1.2019.

Ono što je evidentno iz razgovora i kontakata s ribičima na terenu je jedno – postoji uistinu šarolika praksa upravljanja društvima i gospodarenja vodama. Dio društava ne komunicira dovoljno sa svojim članstvom koje često nije upoznato niti sa osnovnim odredbama zakona. Također, pojedini ovlaštenici odgovorno gospodare samo dijelom voda. Postoje vode u koje se vrlo mnogo ulaže i one koje su prepuštene same sebi, odnosno entuzijazmu pojedinaca.

To su stvari koje moramo mijenjati i koje nisu u domeni samog rada ministarstva, nego do odnosa unutar ribolovnih udruga na relaciji vodstva i članstva.

Ono što je u domeni ministarstva i što svakako pozdravljam jest rješavanje kategorije tradicijskog ribolova. Ovim se zakonom omogućuje upotreba tradicijskih ribolovnih alata, ali isključivo izvan zaštićenih područja prirode (u kojima se i teži prema smanjenju ribolovnog napora) i na jasno zakonom propisan način.

Evidentno je da i ovaj zakon ide u smjeru poboljšanja. Usudio bih se reći da nam je zakonska regulativa, osobito u odnosu na zemlje u okruženju, među najboljima i da mnogi čak i „kopiraju“ naša rješenja. Na nama je da radimo na što boljoj provedbi na terenu i edukaciji, a osobito mladih!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *