Tomislav Lipošćak

Ribolovna društva bez bojazni za budućnost

Problematika ribičkih dozvola i ispita, njihovog „važenja“ izvan RH, iznos naknade za ribičke dozvole i njegova raspodjela samo su neke od tema kojih sam se dotaknuo u današnjoj raspravi o Prijedlogu zakona o slatkovodnom ribarstvu.

U raspravi sam naglasio potrebu za smanjenjem naknade za ribičke dozvole zbog novog načina njezine raspodjele prema kojem ribolovna društva gube dosadašnjih 80% i padaju na 20% sredstava iz naknade. Ukupna godišnja obaveza ribiča prema društvima sastojala se od 400 kn naknade za ribičke dozvole i dodatne naknade koju su interno određivala ribolovna društva, tzv. „članarine“. U završnom obraćanju pomoćnica ministra potvrdila je opravdanost ovakvog razmišljanja te naglasila da će naknada iznositi 100 kn umjesto dosadašnjih 400 kn. Razlika ostavlja dovoljno prostora društvima da kroz povećanje članarina,a bez povećanja ukupne godišnje obaveze osiguraju financijsku stabilnost bez dodatnog povećanja financijskih obaveza prema članstvu.

Također, smatram da bi se odredba po kojoj se „mora“ vršiti revizija plana upravljanja u slučaju elementarne nepogode – poplave trebala ispraviti u „može“. Zbog bujičnog karaktera naše Dobre i učestalih poplava time bi se naše ogulinsko društvo, a i druga u sličnim situacijama, izložilo nepotrebnim financijskim izdacima.

Razmišljajući o ovoj tematici, moramo voditi računa o opstanku ribolovnih društava – osobito onih u manjim sredinama s manjim brojem članova ili manje atraktivnim vodama!

 (Prijedlog zakona o slatkovodnom ribarstvu, 23.1.2019.)

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *