Tomislav Lipošćak

Kaskadna uporaba drva – smanjuje ugljični otisak i osigurava potrajno gospodarenje

Strategijom energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. godine želi se postići prelazak na novo razdoblje energetske politike i ostvarivanje vizije niskougljične energije. Sama strategija donosi niz inicijativa energetske politike s tendencijom smanjivanja ovisnosti o fosilnim gorivima i povećanju proizvodnje i potrošnje obnovljivih izvora energije (OIE). Cilj je smanjivanje emisije CO2 i ostalih stakleničkih plinova te povećanje udjela OIE.

Prema podacima iz 2017. godine, Republika Hrvatska ostvaruje udio od 27,3% OIE u neposrednoj potrošnji. Prosjek zemalja članica EU iznosi 17,5%. Ovim postotkom premašujemo cilj od 20% udjela OIE do 2020. godine i pozicioniramo se iznad europskog prosjeka.

Što su uopće obnovljivi izvori energije? Zakon ih definira kao izvore energije koji su sačuvani u prirodi i obnavljaju se u cijelosti ili djelomično (energija vodotoka, vjetra, sunčeva energija, biomasa, bioplin, geotermalni izvori i sl.).

Prema podacima kojima raspolažemo, najveći udio u OIE ima kruta biomasa – čak 65,4% ili gotovo dvije trećine. Pod terminom krute biomase podrazumijevamo drvo, poljoprivredne i ostale organske nusproizvode i otpad. Jednostavnom računicom dolazimo do gotovo 18% udjela krute biomase u neposrednoj potrošnji.

Cilj strategije je smanjivanje emisije CO² i forsiranje niskougljične energije. Prednost biomase je to što je gotovo“ CO² neutralna“. Biljke prilikom rasta uzimaju CO² iz atmosfere i ugrađuju ga tijekom svog rasta. Točnije, ugrađuju ugljik dok kisik otpuštaju u atmosferu. Kod sagorijevanja drva – ta se količina CO² ponovno oslobađa i zbog toga koristimo termin neutralnosti.

Ako gledamo na prema smanjenju emisija CO² , biomasa je puno prihvatljivija kao energent od fosilnih goriva. Oslobođeni CO² odgovara onom vezanom tijekom rasta (kroz nekoliko desetaka godina). Kod fosilnih goriva je akumuliran ugljik iz biomase koja je kroz nekoliko stoljeća doživjela transformaciju u različite oblike: naftu, ugljen ili plin.

Korištenjem drva kao biomase ono sve više prelazi iz prerađivačkog sektora u energetski. Bitno je naglasiti da je drvo ograničeni resurs, ali i da se za svaki kubni metar drva iz atmosfere ugradi jedna tona CO². Ukoliko težimo što manjem ugljičnom otisku – tada bi nam u interesu trebalo biti upotrijebiti drvo što više puta prije nego ga pretvorimo u energent i energiju. Potrebno je što je moguće više proširiti vremenski okvir od vezivanja CO² u drvo – do njegovog oslobađanja kroz sagorijevanje. Na taj način uporaba drva kao primarnog energenta postaje vrlo upitna.

Tu dolazimo do pojma kaskadne uporabe drva, novog i multidisciplinarnog pristupa gospodarenju šumama na razini Europske unije, kojim se želi produžiti „životni vijek drva“. Na prvi pogled, kaskadna uporaba drva možda i nije u skladu s energetskim pristupom, ali na kraju se ipak nalazi drvo kao energent.

Na ovaj se način predviđa korištenje drva u nekoliko faza. U prvoj fazi koristi se kao tehničko, konstruktivno (ugradbeno) drvo koje se nakon gubitka svojih svojstava melje i koristi za izradu ploča i sličnih proizvoda. Tek se na kraju koristi drvo kao energent.

Kruta biomasa kao OIE itekako je prihvatljiva zbog „ CO² neutralnosti“. Međutim, imajmo na umu da biomasa tj. drvo trajno veže ugljik iz CO² kroz proces fotosinteze. Na nama je da taj ugljik ostane što duže vezan u drvu – kroz što dužu i kaskadnu uporabu.

Također, smanjenim korištenjem drvne mase u ukupnom udjelu OIE otvara se prostor i drugim izvorima koji ne samo da su „ CO² neutralni“ – nego uopće ne uključuju CO² u proizvodnji. Na taj način smanjit ćemo dodatno ugljični otisak i racionalnije i potrajno gospodariti šumom te postupno ostvariti ciljeve zacrtane ovom strategijom.

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *