Tomislav Lipošćak

Temeljna načela hrvatskog šumarstva – potrajno gospodarenje i očuvanje prirodne strukture i raznolikosti

Vrlo često, prilikom rasprava vezanih uz šumarstvo, gospodarenje šumom i srodne teme, u javnost izlaze izjave koje su u najmanju ruku zbunjujuće i ne šalju provjerenu informaciju. Često o tome govorim u Hrvatskom saboru, ali treba ponoviti da se gotovo polovica kopnene površine naše zemlje nalazi pod šumom ili šumskim zemljištem.

Hrvatsko šumarstvo, odnosno organizirana šumarska struka, ima tradiciju dužu od 250 godina. Više od 90% naših šuma prirodno je uzgojeno, točnije čak 95%. Za razliku od mnogih europskih zemalja u kojima su zbog intenzivnog iskorištavanja uništene autohtone šume koje su nadomještene brzorastućim vrstama i monokulturama, znatno osjetljivijima i ekološki nestabilnijima.

To je naše bogatsvo, počevši od bogate tradicije šumarstva kao struke i Šumarskog fakulteta koji svake godine „proizvodi“ stručnjake koji su možda čak i cjenjeniji u Europi nego kod nas. Iz tog razloga nas svake godine posjećuju i brojne delegacije i izaslanstva koja dolaze učiti od nas i iz naših primjera.

Temeljna načela hrvatskog šumarstva su potrajno gospodarenje i očuvanje prirodne strukture i raznolikosti. Šumama i šumskim zemljištima ne gospodari se bez nadzora. Gospodari se na temelju šumskogospodarskih planova koji se donose za razdoblje od 10 godina i kojima su propisani svi radovi gospodarenja šuma. Stoljećima se u Hrvatskoj gospodari na principu potrajnosti, uzimajući iz šume znatno manje drvne mase od prirasta.

Često i u Hrvatskom saboru slušamo apokaliptične izjave i priče onih koji prolazeći Slavonijom nailaze na posječene dijelove šume. Tada se često govori o devastacijama i uništavanju šuma. I upravo tu griješimo, upravo su te „čistine“ mlada šuma stara svega nekoliko godina. Mlade biljke hrasta ne mogu rasti i razvijati se normalno pod zastorom starih stabala i sastojine. Zato se nakon 100 – 140 godina, kada sastojina dostigne svoju zrelost, stabla uklanjaju i daje se mogućnost tisućama mladih biljaka da krenu putem svojih prethodnika.

Možda to na prvi pogled izgleda čudno, ali ne dešava se to na cijeloj površini. Osnovama gospodarenja vodi se računa o sjekoredu, o potrajnosti gospodarenja i njegovom kontinuitetu. I to je ono što hrvatski šumari organizirano rade više od 250 godina i zbog toga imamo prirodne šume kojima se svijet divi. Ovakav način gospodarenja naziva se regularno gospodarenje.

Tko izvozi drvo iz Hrvatske?

U šumama Gorskog kotara situacija je nešto drugačija, tamo gospodarimo prebornim načinom. Svakih nekoliko godina izdvajamo pojedinačna zrela stabla i otvaramo prostor i svjetlo pomlatku. Bukva i jela su vrste koje dozvoljavaju i diktiraju ovakav način gospodarenja. Zbog toga ove šume izvana izgledaju gotovo jednako – iako se iz njih pridobiva gotovo ista količina drvne mase kao i u regularnom gospodarenju.

Vidljivo je da način gospodarenja diktiraju vrste drveta i njihove biološke karakteristike. Zašto sve ovo govorim i pišem? Upravo iz razloga što je u javnosti čitavi niz paušalnih izjava i komentara. Nemojmo u isti koš stavljati šumarstvo i šumarsku struku s drvoprerađivačima, prijevoznicima, trgovcima i izvoznicima. Svaka od ovih grana ima svoje zakonitosti, djelokrug i probleme.

Šumarskoj struci cilj je potrajno gospodarenje – kroz uzgoj, njegu i gospodarenje prema postulatima struke. I zato apeliram, kada govorimo o problematici u ovom sektoru – budimo precizni! Ne govorimo općenito. Razlikujmo šumarstvo i drvnu industriju, privatne i državne šume i nadležnosti.

Da je sve idealno – nije. Niti će vjerojatno ikada biti. Međutim, umjesto općenitih priča i populizma, detektirajmo jasno i glasno probleme i nazovimo ih imenom i prezimenom!

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *